Kada je Rihanna objavila ANTI, vrlo je brzo postalo jasno da to nije Rihanna koju smo poznavali. Nakon što je napustila svoju izdavačku kuću i odbacila vlastitu formulu izrade hitova (koju je usavršila nakon debija iz 2005. godine), oslobodila se svih dotadašnjih očekivanja te je mogla kultivirati vlastitu mističnost i slobodno iznova osmisliti zvuk modernog pop blockbustera.
Evolucija je započela njezinim većim i snažnijim glasom: od viskijem premazanih jadikovki na kasnonoćnoj govornoj pošti u „Higher” do udisanja dima u obradi pjesme Tame Impale „New Person, Same Old Mistakes”. Ona ponosno slavi svoje karipsko nasljeđe u pjesmi „Work”, zatim ženama donosi još jednu himnu za prekide – „Needed Me” – i ponosno pokazuje svoju erotsku stranu u „Sex With Me”. Usto, istražuje i ažurira žanrove korištenjem doo-wopa iz 50-ih u „Love on the Brain” te kanalizira Princea u baršunastoj power-pop baladi u stilu 80-ih – „Kiss It Better”. No sve što čini djeluje moderno i potpuno različito, a to je savršen nacrt za pop dominaciju u 21. stoljeću.