Od najvećih singlova albuma („One More Time”, „Harder Better Faster Stronger”, „Digital Love”) jednako su profitirali DJ-i na vjenčanjima koliko i pop filozofi. A ostatak – lažne metal gitare („Aerodynamic”), znanstvenofantastično sanjarenje („Veridis Quo”) i prikaz britanskog garagea Todda Edwardsa („Face to Face”) – projurio je niz desetke stilskih uličica bez prekidanja tijeka albuma. Elektronička glazba – izraz koji je uvijek upućivao na budućnost, koliko god nejasan bio – dokazala je da može biti poznata i umirujuća poput klasičnog rocka, ali ništa manje stvarna u dubini svojih osjećaja.
Lako možete pratiti Discovery do EDM-a i stalnog preplitanja techna i rocka. Ali ga možete pratiti i unatrag do albuma Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band ili Pet Sounds i Smile jer to je glazba koja je pop shvaćala kao ozbiljnu umjetnost, ali je isto tako preoblikovala i iznova predstavila starije, naizgled ne baš cool stilove na načine koji su djelovali progresivno i svježe. No najviše od svega, Daft Punk je želio biti univerzalan. A koliko god se to činilo nevjerojatnim za dvojicu Francuza s robotskim kacigama, Discovery im je osigurao tu titulu.