Ne dao Bog veceg zla

Ne Dao Bog Veceg Zla je jedan od hrvatskih filmova kojemu se rado svaki put vracam. Prica je dosta jednostavna, gledamo odrastanje jednog djecaka u Jugoslaviji i kako se vremena mjenjaju s njegovim godinama. Puno vise mi se svidio prvi dio filma nego drugi iako sam se prepoznao u oba dijela filma. Humor u nasim filmova je puno bolji nego americkim, Gregurevic je jos jednom maestralno odglumio oca obitelju u kojem sam pronasao puno slicnosti s mojim ocem. Film odlicno prikazuje kako je to bilo zivjeti u Jugoslaviji i sta ti se sve moglo dogoditi ako nisi bio u partiji. Lik mladeg Navojca je tu da nas cijelo vrijeme nasmijava u cemu i uspijeva, a on mi je ujedno i jedan od najdrazih likova u filmu. Svi smo mi imali "Hanu" u nasem zivotu, tu neku ljetnu ljubav ili pak neku koju poznajemo od djetinjstva. Svi smo mi slusali neku vrstu glazbe koju nasi roditelji nisu voljeli, oblacili se drugacije, trazili roditelje stvari koje si oni nisu mogli priustiti i upravo u tome je bit odrastanja i djetinjstva. Te sitne trenutke cemo pamtiti do kraja zivota i bas mi ovaj film vraca sve te uspomene iz djetinjstva, i sve te skolske dana i provedena ljeta s prijateljima. Na kraju dana nam ostanu samo uspomene na ta neka ljepsa vremena...